Svetlost iz pepela: Holokaust i književnost
Kristijan Olah
O izdanju
U knjizi Svetlost iz pepela: Holokaust i književnost fenomen Holokausta prvi put je u srpskoj kulturi pregledno, studiozno i akribično sagledan u najširem rakursu, od teorijskih fundamenata do celokupnog humanističkog horizonta koji podrazumeva više različitih perspektiva. Među njima literarna je središnja, dok sve ostale – istorijska, antropološka, socijalna, estetička i filozofsko-teološka – iz nje proizlaze ili ka njoj teže.
Ovakav integrativni metodološki pristup fenomenu Holokausta poseduje i svoju narativnu dimenziju: struktura naučne monografije odgovara bezizlaznim krugovima Danteovog Pakla. Sve naznačene perspektive, odnosno konteksti, obuhvataju središnji, literarni, unutar koga je izdvojen poseban deo o drami Nebeski odred (1956) Đorđa Lebovića i Aleksandra Obrenovića. Na taj deo nadovezuju se poglavlja o drugim Lebovićevim dramama posvećenim iskustvu Holokausta, kao i o njegovim pričama i nezavršenom romanu Semper idem. Drama Nebeski odred, tematizujući moralnu „sivu zonu“ logoraša primoranih da rade u krematorijumskom postrojenju, a u književnoj kritici prepoznata kao prekretnička (posebno u kontekstu srpske dramske književnosti), predstavlja osobenu hronološku vododelnicu u korpusu dela o Holokaustu – kako nefikcionalnih svedočanstava i memoara, tako i fikcionalnih žanrova poput romana, priča, drama, poema i pesama.
Pitanja koja proishode iz literarnog konteksta, naročito ona koja se tiču fenomenoloških razmatranja logorskog stradanja, s posebnom pažnjom razmotrena su u delu monografije posvećenom filozofsko-teološkom promišljanju mogućnosti njihovog odgovora. Monografija tako oličava teorijsku i disciplinarnu višestranost i višeperspektivnost, zalazeći u oblasti ljudskog duha koje u srpskoj nauci o književnosti, kao i u drugim naučnim disciplinama koje se dotiču ili mogu dotaći teme Holokausta, do sada nisu bile dovođene u vezu.
Širok je i raspon literature navedene u monografiji – od književnih i kulturnih izvora do istorijskih, filozofskih, teoloških i drugih dela. Teorijski stavovi nisu samo tematski izdvojeni i rezimirani po različitim aspektima Holokausta, niti samo potkrepljeni tezama i citatima iz najrazličitijih izvora, uključujući i književne, već su i međusobno sučeljeni. Tako monografija počiva na podrazumevanom unutarnjem dijalogu, odnosno agonu, kad je reč o „prokletim“ ili „konačnim“ pitanjima smisla čoveka, sveta i Boga, sagledanim iz perspektive Holokausta. Sva ta pitanja nadovezuju se i na pitanje prirode i smisla same književnosti u suočavanju sa zlom koje nastoji da tematizuje i prikaže uprkos teorijskoj nemogućnosti prikazivanja i da osmisli uprkos etičkoj neumesnosti osmišljavanja.