Glas pevača skriven u formuli: „isto to, ali drukčije” u Beovulfu i srpskim epskim pesmama
Danijela Lekić
O izdanju
Monografija Glas pevača skriven u formuli: „isto to, ali drukčije” u Beovulfu i srpskim epskim pesmama predstavlja komparativnu studiju u kojoj se ispituju stepeni formulativnosti prisutni u staroengleskom epu Beovulf i srpskim epskim pesmama kroz prizmu teorije usmene formulativnosti, današnje teorije usmenosti, sa ciljem ispitivanja hipoteze o mogućoj usmenoj prirodi najstarijeg sačuvanog srednjovekovnog epa.
Srpske epske pesme, nastale u usmenom okruženju, predstavljaju izvrstan uzus za sameravanje potencijalne usmenosti Beovulfa – proširenjem osnovnih postulata teorije usmene formulativnosti i definisanjem formule kao obrasca koji se može prepoznati na različitim stepenima složenosti, ističu se sve njihove zajedničke karakteristike koje, posledično, ovaj ep svrstavaju u red dela izvedenih iz usmenog medijuma.
Studija je podeljena u šest poglavlja – od uvodnog poglavlja, preko pojedinačnih nivoa složenosti na kojima se ispituju sličnosti koje postoje između ove dve usmene tradicije (nivoa reči i sintagme, polustiha i stiha, pa sve do kompozicionih motiva i obrazaca prema kojima se čitava pesma uređuje), do zaključnog poglavlja u kojem se sumiraju nalazi i konačno ističe opravdanost tvrdnje da je Beovulf delo koje je nastalo u usmenom okruženju iako je sačuvan u pisanom obliku.
Monografiju možete pogledati ovde