naučni saradnik
Aleksandra Paunović rođena je u Leskovcu 4. 1. 1990. Završila je osnovne i master studije na Grupi za srpsku književnost i jezik sa komparatistikom Filološkog fakulteta u Beogradu, gde je potom 2024. godine doktorirala na temi Hermeneutika i oblikovanje duše u lirskim diskursima Ive Andrića. Od 2019. po pozivu Ministarstva nauke, prosvete i tehnološkog razvoja zaposlena je u Institutu za književnost i umetnost u Beogradu, u okviru odeljenja Poetika moderne i savremene srpske književnosti. Dobitnica nagrade Zlatno pero Zadužbine „Dositej Obradović“ za esej „U tajanstvu sveta B. Ćopića: ono čemu se raduje melanholik“ (2016). Bavi se komparativnim i hermeneutičkim izučavanjem srpske književnosti 20. veka, filozofijom i teorijom književnosti, književnom kritikom (izazovi postkritičkog mišljenja, posebno u domenu savremenog pesništva), južnoslovenskom komparatistikom, tekstologijom novije srpske književnosti, posebno rukopisnom zaostavštinom I. Andrića. Izlagala je na mnogobrojnim naučnim skupovima u Srbiji i inostranstvu. Piše i objavljuje književnu kritiku, esejistiku i naučne radove u relevantnoj periodici, naučnim zbornicima i naučnim časopisima.
Živi i radi u Beogradu.